Marley je imao težak život koji nijedan pas nije zaslužio. Vlasnici su ga držali vezanog u dvorištu i nisu mu posvećivali skoro nikakvu pažnju. Ako je imao srećo, jeo je grickalice iz prljave posude a sve što je imao za piće je bila zelena voda u kanti u kojoj su se razvile alge.
Ako bi se uzbudio i počeo lajati, vlasnici bi ga udarali po glavi. Marley nije znao čak ni svoje ime a jedina riječ koja mu je bila poznata je bila “ne”. Jedino sklonište od svega koje je imao, bila je stara drvena pseća kućica, i nikada nije osjetio kako je imati pravi krevet i toplinu doma.
PETA-ini radnici na terenu su posjećivali ovog psa svake godine s nadom da će ga spasiti i pružiti mu bolji život. Nakon 5 godina, vlasnik je pristao predati psa ovoj organizaciji. Odmah je odveden u azil, gdje je započeo oporavak. Osim što je bio neuhranjen, imao je i parazite. Marley, osim što je žudio za hranom, takođe je hitno trebao i pažnju i ljubav, koja mu nikada nije bila pružena.
Jedan od radnika PETA-e, Michael Moss, se odmah zaljubio u Marleya i odlučio da ga udomi. Sada Marley ima topao krevet i ne mora se više brinuti o životu na hladnoći.
Marley sada uživa u igri i trčanju u velikom dvorištu, životu bez teškog lanca, maženju, i ukusnoj hrani. Unatoč svemu što je preživio, ostao je pozitivan i veseo pas.